Manchester United je nakon odličnog završetka prethodne sezone ponovo izborio Ligu prvaka, ali aktivnosti kluba na tržištu zasad nisu ispunile očekivanja. Michael Carrick tražio je ozbiljno jačanje ekipe, dok je United ostao bez nekoliko velikih transfer-meta.
Navijači engleskih klubova tradicionalno u novu sezonu ulaze noseći dresove najvećih ljetnih pojačanja. Na Old Traffordu ove godine nema previše novih imena zbog kojih bi se stvarali redovi ispred klupske prodavnice.
Arsenalovi navijači mogu kupiti dres Bruna Guimarãesa, Tottenhamovi Sandrea Tonalija, a pristalice Chelseaja Morgana Rogersa. United im zasad može odgovoriti Karlom Darlowom, Andreyem Santosom i Yourijem Tielemansom.
Riječ je o igračima koji mogu pomoći ekipi, ali nijedan od njih nije transfer kojim bi United poslao snažnu poruku konkurenciji. Posebno je to razočaravajuće nakon svega što je Michael Carrick napravio prošle sezone.
Carrick je poslije dolaska na klupu osvojio više bodova od bilo kojeg drugog trenera u Premiershipu u istom periodu. Odveo je United do plasmana u Ligu prvaka i zaslužio mnogo ozbiljniju podršku rukovodstva.
Povratak u elitno evropsko takmičenje trebao je donijeti dodatni novac za pojačanja. Umjesto toga, United se nalazi u donjem dijelu tabele engleskih klubova prema neto potrošnji ovog ljeta.
Čak 12 klubova potrošilo je više od Crvenih đavola. Među njima su povratnik u Premiership Ipswich i Coventry, što dodatno govori koliko je United dosad bio rezervisan.
Prošlog ljeta situacija je izgledala mnogo bolje. Bryan Mbeumo, Matheus Cunha, Benjamin Šeško i Senne Lammens predstavljali su promišljena i jasno profilisana pojačanja.
United je tada doveo dvojicu dokazanih premierligaških ofanzivaca, talentovanog napadača i golmana koji je odmah donio sigurnost. Svi su brzo poboljšali ekipu i stvorili utisak da klub konačno ima organizovan sistem regrutacije.
Za takav prijelazni rok zasluge su dobili Jason Wilcox i Omar Berrada. Djelovalo je da se United udaljio od godina u kojima je preplaćivao igrače na osnovu imena i popularnosti.
Zbog toga su očekivanja pred ovo ljeto bila još veća. Navijači su vjerovali da će rukovodstvo odmah popuniti očigledne praznine i pripremiti ekipu za povratak u Ligu prvaka.
Carrickova ekipa prošle sezone odigrala je najmanje takmičarskih utakmica u posljednjih nekoliko decenija. Sada joj je potreban mnogo širi kadar kako bi istovremeno izdržala obaveze u Engleskoj i Evropi.
Najveći problem nalazi se u veznom redu. Odlazak Casemira dodatno je oslabio dio ekipe kojem su i ranije nedostajali fizička snaga, trka i širina.
Unitedu su bila potrebna najmanje tri dokazana vezna fudbalera. Carrick je tražio i lijevog beka koji bi mogao podijeliti minutažu i odgovornost s Lukeom Shawom.
Mogućnosti na tržištu postojale su, ali klub ih nije iskoristio. Tonali, Guimarães i Mateus Fernandes završili su u drugim ekipama bez ozbiljnog pokušaja Uniteda da ih zaustavi.
Crveni đavoli nisu se uključili ni u borbu za Elliota Andersona. Nekadašnji United Sir Alexa Fergusona pokušavao je pokvariti transfer-planove konkurencije, dok je sada bez reakcije gledao njegov odlazak u Manchester City.
Santos je zanimljiv projekat za budućnost, a Tielemans donosi kreativnost i kvalitetan pas. Belgijanac može pomoći Bruni Fernandesu, ali ne rješava glavni problem Carrickove ekipe.
Unitedu i dalje nedostaje snažan i pokretan veznjak koji može zaustaviti protivničke tranzicije. Previše puta prethodnih godina sredina terena Crvenih đavola djelovala je potpuno nemoćno.
Postojala je nada da bi Mason Mount mogao preuzeti veću ulogu. Nakon nekoliko obećavajućih nastupa u pripremnom periodu ponovo se povrijedio i neće predstavljati rješenje na početku sezone.
Do zatvaranja prijelaznog roka ostalo je još vremena. Aurélien Tchouaméni i Adam Wharton i dalje se spominju kao moguće mete, dok je na poziciji lijevog beka interesantan Lewis Hall.
Problem je što United novu sezonu otvara gostovanjem Hull Cityju. Carrick bi taj susret mogao započeti s gotovo istom odbranom koja je prije četiri godine primila četiri pogotka protiv Brentforda u prvoj gostujućoj utakmici Erika ten Haga.
Ako do velikih transfera ne dođe, navijači neće imati mnogo razloga kupovati dresove novih pojačanja. Mnogi bi radije mogli posegnuti za retro dresom iz 1995. godine i imenom Roya Keanea na leđima.
Leave a Reply