IRANSKI reprezentativni vratar Alireza Beiranvand ponovno je privukao pažnju svjetske nogometne javnosti, ovoga puta briljantnom izvedbom na Svjetskom prvenstvu 2026. U susretu skupine protiv favorizirane Belgije, koji je završio bez pogodaka (0:0), bio je ključna figura svoje momčadi. Upisao je čak sedam izvanrednih obrana, uključujući nekoliko reakcija na samoj gol-liniji, čime je osigurao Iranu vrijedan bod.
Posebno se istaknula njegova intervencija u 59. minuti, kada je zaustavio gotovo siguran pogodak – potez koji se već ubraja među najbolje obrane turnira. Tako je Beiranvand postao junak Irana, reprezentacije koja je zbog problema s vizama i lošeg odnosa njihove države sa SAD-om vjerojatno najkompliciranije priče Svjetskog prvenstva.
Rođen 21. rujna 1992. u selu Sarab-e Yas u iranskoj pokrajini Lorestan, Beiranvand je odrastao u kurdskoj nomadskoj obitelji. Kao najstariji sin, od djetinjstva je čuvao obiteljska stada i pomagao u svakodnevnim poslovima. Slobodno vrijeme koristio je za nogomet, ali i tradicionalnu igru “Dal Paran”, u kojoj se kamen baca na što veću udaljenost – vještinu za koju mnogi smatraju da je zaslužna za njegovu kasniju snagu u rukama.
Nogometnu karijeru započeo je s 12 godina, isprva kao napadač, no nakon ozljede vratara završio je među stativama. Njegov otac nije podržavao tu odluku, smatrajući nogomet nesigurnim putem.
Sukob u obitelji dosegnuo je vrhunac kada mu je otac uništio opremu i rukavice. Nakon toga Beiranvand je odlučio napustiti dom, posudio je novac i otišao u Teheran kako bi pokušao uspjeti u nogometu.
Po dolasku u glavni grad suočio se s teškom realnošću – bez novca i smještaja, često je spavao na ulici, uključujući i ispred vrata nogometnih klubova. U jednom trenutku prolaznici su mu ostavili sitniš misleći da je beskućnik, što mu je omogućilo prvi konkretan obrok nakon dužeg vremena.
Kako bi preživio, radio je razne poslove: u tvornici odjeće, autopraonici, pizzeriji u zamjenu za hranu i smještaj, pa čak i kao ulični čistač. Prekretnica se dogodila kada ga je na utakmici mlađih kategorija uočio trener Naft Teherana.
Klub mu je isprva omogućio da prespava u prostoriji za molitvu, ali ni tada put nije bio jednostavan. Nakon razdoblja nesigurnosti i jedne ozljede, činilo se da će odustati, no povratak u U-23 momčad Nafta označio je početak stabilnijeg razdoblja i kraj života na ulici.
Leave a Reply