Novi menadžer Xabi Alonso zatražio je iskusnije i već dokazane fudbalere koji bi mladom timu donijeli autoritet. Plavci nisu odustali od skupih talenata, ali sada pokušavaju pronaći ravnotežu koja im je godinama nedostajala.
Dolazak Xabija Alonsa na Stamford Bridge počeo je mijenjati način na koji Chelsea razmišlja o sastavljanju ekipe. Španski stručnjak uvjerio je rukovodstvo da svlačionica ne može biti izgrađena isključivo od mladih i skupih talenata. Od promjene vlasništva 2022. godine godine su bile jedan od najvažnijih kriterija prilikom dovođenja igrača. Chelsea je tražio mlade fudbalere čija bi vrijednost vremenom trebala rasti, a zatim ih vezao izuzetno dugim ugovorima. Nove gazde gotovo su cijeli poslovni model prilagodile takvoj strategiji. Igračima su nuđene niže osnovne plate uz bonuse, dok su višegodišnji ugovori olakšavali knjigovodstveno raspoređivanje transfernih iznosa.
Brojke najbolje pokazuju do kakvih je razmjera taj plan doveden. Chelsea je od ljeta 2022. na 50 fudbalera mlađih od 26 godina potrošio čak 1,846 milijardi eura. Gotovo dvije milijarde eura uložene su u igrače od kojih se istovremeno očekivao razvoj, rezultat i kasniji profit. Problem je bio u tome što je poslovna logika veoma često dobijala prednost nad stvarnim potrebama ekipe.
Mladi fudbaler doveden s 20 ili 21 godinom zaista može dugo ostati u klubu i kasnije biti prodan za veliki novac. Čak i kada se ne razvije prema očekivanjima, rukovodstvo teoretski ima dovoljno vremena da pronađe kupca i vrati dio ulaganja. Chelsea je, međutim, pokušavao razvijati previše talenata u isto vrijeme. Svakom od njih bile su potrebne minute, stabilnost i povjerenje, dok su se treneri, formacije i zahtjevi mijenjali gotovo iz sezone u sezonu.
Chelsea ipak ne namjerava potpuno napustiti politiku kupovine mladih fudbalera. To najbolje potvrđuju dolasci Morgana Rogersa i Marca Palestra, za koje je izdvojeno blizu 200 miliona eura.
Leave a Reply