U Minhenu 31. maja od 21 čas igraće se jubilarno 70. finale za klupskog prvaka Evrope. Za veliki srebrni pehar boriće se fudbaleri Intera i Pari Sen Žermena.
Inter je prvi overio vizu za Minhem pošto je u utorak u istorijskom revanšu polufinala uspeo da eliminiše po mnogima prvog favorita ekipu Barselone.
Obe utakmice su posle 90 minuta završene identičnim spektakularnim rezultatom 3:3, da bi Nerazuri u produžecima postigli još jedan gol i slavili ukupnim rezultatom 7:6 što je rekordan broj golova (13) u nokaut fazi Lige šampiona zajedno sa polufinalem Liverpul – Roma (7:6) iz 2018. i duelom Bajern – Sporting (12:1) u šesnaestini finala 2009. godine.
Dan kasnije u sredu plasman u finale obezbedio je i Pari Sen Žermen nakon što je još jednom bio bolji od Arsenala. Posle 1:0 na Emirejtsu u Londonu, pobedio je i na pariskom Parku prinčeva 2:1.
Dakle, Inter i Pari Sen Žermen igraće u jubilarnom 70. finalu za klupskog prvaka kontinenta. Najelitnije evropsko klupsko takmičenje nekad se igralo pod nazivom Kup šampiona (prvi put odigrano 1955. godine), a od sezone 1992/93 nosi ime – Liga šampiona.
Utakmica će se igrati u Minhenu, a zvanično će ulogu domaćina imati pariski Sveci. Finale je na programu 31. maja na Alijanc areni, stadionu Bajerna.
Ova sezona i finale Lige šampiona ulaze u istoriju takmičenja kao prva sezona odigrana u novom formatu, poznatom kao švajcarski sistem. Umesto dosadašnje grupne faze, prvo je igran ligaški deo od osam kola sa ukupnom tabelom, pa onda nastavljena nokaut faza do finala.
Pari Sen Žermen je stigao do svog drugog finala Kupa šampiona/Lige šampiona, a prvog od 2020. godine, kada je izgubio od vlasnika stadiona ovog finala, Bajerna. Ovo je peto evropsko finale za pariske Svece, pošto su se prethodno igrali i u dva uzastopna finala Kupa pobednika kupova – osvojili 1996. protiv Rapida iz Beča (1:0) i izgubili 1997. od Barselone (0:1). Igrali su i u finalu Superkupa Evrope 1996. i izgubili od Juventusa ukupnim rezultatom 2:9.
Ovo će biti dvanaesto evropsko finale za Inter iz Milana i sedmo u Kupu šampiona/Ligi šampiona. Tri puta su crno-plavi bili prvaci Evrope – 1964. su u finalu pobedili Real Madrid (3:1), 1965. lisabonsku Benfiku (1:0) i 2010. godine Bajern iz Minhen (2:0). Isto toliko finala su izgubili – 1967. protiv Seltika iz Glazgova (1:2), 1972. od Ajaksa iz Amsterdama (0:2) i poslednji put 2023. godine od Mančester Sitija (0:1).
Inter je poslednji italijanski klub koji je osvojio Ligu šampiona, pomenute 2010. protiv Bajerna. Od tada do danas samo je još Juventus uspeo da stigne do finala, ali je izgubio 2015. od Barselone (1:3) i 2017. godine od Real Madrida (1:4).
Alijanc arena u Minhenu će drugi put u istoriji biti domaćin finala Lige šampiona. Prvo je održano 2012. kada je Čelsi pobedio Bajern posle boljeg izvođenja jedanaesteraca 1:1 – 4:3.
Ukupno gledano, to će biti peto finale Kupa šampiona/Lige šampiona u Minhenu, s obzirom da su se finala 1979, 1993. i 1997. godine održala na čuvenom Olimpijaštadionu.
Zanimljivo je da je u svakom od prethodna četiri finala odigrana u Minhenu pobedink prvi put u istoriji postao prvak Evrope: Notingem Forest 1979, Olimpik Marsej 1993, Borusija Dortmund 1997. i Čelsi 2012. godine. Tu priliku će sad imati PSŽ.
Takođe, biće to deveto finale u Nemačkoj, nakon što se dva puta održalo u Štutgartu 1959. i 1988. i po jednom u Gelzenkirhenu 2004. i Berlinu 2015. godine. Na taj način izjednačen je rekord od devet finala za prvaka Evrope održanih u Italiji i Engleskoj.
UEFA je od ove sezone promenila format takmičenja i povećala nagradni fond na 2,5 milijarde evra.
Učesnici prve faze Lige šampiona zaradili su po 19 miliona evra samo za plasman u „ligaški“ deo takmičenja. Svaka pobeda donela im je 2,1 miliona evra, a osvojen bod 700.000 evropskih novčanica.
Leave a Reply