Ključna prekretnica za Curaçao se dogodila 2015. godine kad je na izborničku poziciju došao legendarni Patrick Kluivert
Nema nogometne priče koja je danas u svijetu veća, važnija i zanimljivija od one koju je stvorio Curaçao. Njihova nogometna reprezentacija je u srijedu u ranojutarnjim satima po našem vremenu dramatičnim 0:0 remijem protiv Jamajke ostvarila prvo mjesto u svojoj kvalifikacijskoj skupini Sjeverne Amerike te se po prvi put u svojoj povijesti plasirala na svjetsko prvenstvo. Time je Curaçao postao najmanja zemlja u povijesti svjetskih prvenstava, i po broju stanovnika (158 tisuća), i po površini (444 četvorna kilometra). Dosadašnji rekord za državu s najmanjim brojem stanovnika na svjetskim prvenstvima držao je Island (350 tisuća), a rekord za državu s najmanjom površinom odnedavno su, ali ne i zadugo, držali Zelenortski Otoci (4033 četvorna kilometra).
Kolonija mnogih zemalja
Prije nego što se dotaknemo nogometnog puta nacionalne vrste Curaçaoa, vrijedi reći poneku i o samoj državi, budući da je ona mnogima nepoznata. Tijekom cijele svoje povijesti Curaçao je, kao mala karipska otočna država koja je teritorijalno vrlo blizu kopnu Južne Amerike (točnije Venezuele), služio kao kolonija za mnoge velike zemlje. Njihov položaj je bio izrazito strateški važan, posebice zbog transporta, a u posljednjih 500 godina bili su kolonija Španjolcima, Englezima te najviše Nizozemcima. Još od 1634. godine je Curaçao, uz neke manje prekide, bio dio Nizozemske. Od 1954. do 2010. je bio dio Nizozemskih Antila, države koja je predstavljala grupaciju otoka koji su pod Kraljevstvom Nizozemske, da bi od 2010. godine raspadom Nizozemskih Antila Curaçao postao autonomna država, no država koja i dalje djeluje u sastavu Nizozemske. Zemlja je sama po sebi nevjerojatno zanimljiva. Glavni grad Willemstad izgleda kao da je netko umočio Amsterdam u sve boje svijeta, a zaštićen je Unescom. Jedno od glavnih nacionalnih jela je gulaš od iguane, a velik dio stanovništva tečno priča četiri jezika; papiamentu, nizozemski, španjolski i engleski, od kojih su papiamentu, nizozemski i engleski službeni jezici ove zemlje. Curaçao se sastoji od dva otoka; naseljenog otoka Curaçao te nenaseljenog otoka Klein Curaçao (mali Curaçao).
Kao i dosta otočnih kolonijskih zemalja, Curaçao je godinama vukao jasan problem u nogometu. Zemlja je imala sirov talent, no minimalnu strukturu. Projekt za poboljšanje te mane je započeo još 2004. godine, otkako je Curaçao izrazio želju za odvajanjem od Nizozemskih Antila, a nova priča je službeno počela od 2010. godine, kad ga je Fifa službeno priznala kao reprezentaciju. Međutim, prvi istinski zamah se dogodio 2015. godine kad je na izborničku klupu sjeo legendarni bivši napadač Barcelone, Ajaxa i nizozemske reprezentacije, Patrick Kluivert. Budući da je Curaçao u Nizozemskoj imao velik broj ljudi, pa samim time i nogometaša s korijenima iz svoje zemlje, dovođenje velikog imena poput Kluiverta uvelike je pomoglo pri regrutaciji igrača iz dijaspore. Rijetko tko je mogao odbiti poziv i ponudu takve legende.
U tom periodu se dogodilo pet ključnih promjena koje su Curaçao pretvorile iz totalno nekonkurentne reprezentacije u selekciju koja se može ‘potući’ sa svima; uvedeni su europski standardi za kondiciju, profesionalizirani rasporedi treninga, taktička disciplina, agresivna regrutacija igrača iz dijaspore te partnerstva razvoja mladih igrača s nizozemskim klubovima i akademijama. U principu, Curaçao se vrlo brzo iz amaterske reprezentacije pretvorio u reprezentaciju s visokim profesionalnim standardima. Nakon Kluiverta, kormilo reprezentacije su držali renomirani stručnjaci poput Guusa Hiddinka i Arta Langelera, a od prošle godine izborničku poziciju je zauzeo Dick Advocaat, 78-godišnji Nizozemac koji je u tri različita navrata bio izbornik Nizozemske, a vodio je i reprezentacije poput Belgije, Rusije, Srbije i Južne Koreje te klubove poput PSV-a, Fenerbahčea, Zenita (s kojim je osvojio Kup Uefa), Rangersa, Feyenoorda i brojnih drugih.
Nije ovaj uspjeh u kvalifikacijama došao preko noći, naznake napretka su se nekoliko puta pokazale u prethodnim godinama. Primjerice, 2017. je Curaçao po prvi put u svojoj povijesti osvojio Karipski kup, a 2019. godine postao je glavna priča prvenstva Sjeverne Amerike plasiravši se u nokaut fazu. O napretku puno govori i činjenica da je Curaçao 2013. godine bio 179. reprezentacija na Fifinoj rang-ljestvici, a danas se nalazi na 82. mjestu, ispred reprezentacija kao što su Novi Zeland, Bugarska i Bjelorusija.
Igrači s dobrim karijerama
Kao što je već i spomenuto, Curaçao je pun igrača koji su rođeni u Nizozemskoj, te su tamo i nogometno odgojeni. Brojni od njih su kroz taj famozno uspješni sustav ostvarili prilično dobre profesionalne karijere. Primjerice, kapetan Leandro Bacuna, je skupio preko 200 nastupa u Championshipu te 96 nastupa u Premier ligi igrajući za Aston Villu, Reading, Watford i Cardiff. Napadač Jürgen Locadia je svojedobno bio prva strijela PSV-a, za koji je zabio 62 pogotka, a igrao je i za Brighton, Hoffenheim i Bochum. Najvredniji igrač sadašnjeg kadra je Tahith Chong (vrijednost pet milijuna eura), polivalentni 25-godišnjak koji je u seniorski nogomet uplovio kao igrač Manchester Uniteda, a od tada je igrao i za Werder Bremen, Club Brugge, Birmingham, Luton Town i Sheffield United, čiji je danas član.
– Uspjeli smo dovršiti projekt svjetskog prvenstva koji smo započeli 2004. godine. To je sjajan, predivan osjećaj i ovo je za sve Curaçaoance diljem svijeta: u Americi, Europi, na otoku… i također za sve koji vole Curaçao, odakle god bili. Mali smo po veličini, ali veliki dušom i srcem. Mi smo već osvojili svjetsko prvenstvo – rekao je predsjednik tamošnjeg nogometnog saveza Gilbert Martina.
Leave a Reply